ZLATNO STOLJEĆE SPLITSKOG VELIKANA

„Bit će to onaj dugo očekivani dan kada će proraditi dalmatinski dišpet, i u svakome od nas, jače nego ikada, kucat će hajdučko srce. Cili Split živit će za Hajduka i za bilu boju…“

   HNK Hajduk osnovan je 13. veljače 1911. u praškom kafiću „U Fleku“ na inicijativu četvorice splitskih studenata koji su studirali u Pragu: Fabijana Kaliterne, Vjekoslava Ivaniševića, Lucijana Stelle i Ivana Šakića. Josip Barač, profesor splitske gimnazije nadjenuo je ime splitskom klubu, nakon što su mu studenti upali u ured,riječima: „Upali ste mi nepozvani, bez kucanja, baš poput pravih hajduka. Stoga eto vam imena Hajduk, hajduci... I kao što znate, kao što smo vas u školi učili, ta riječ simbolizira sve ono najljepše u našem narodu: junaštvo, drugarstvo, ljubav za slobodom, prkos moćnome i zaštitu slabome. Budite dostojni tog velikog imena!“

Hajduk je svoju prvu službenu utakmicu odigrao protiv Calcia i pobijedio 9:0, a prvi gol za Hajduk postigao je Šime Raunig. 1912. godine Hajduk je zabilježio svoje prvo gostovanje, gostovali su Hajdukovci u Zagrebu kod „HAŠK-a“ od kojeg su izgubili 3:2. Zatim, 1920. godine Hajduk je nastupio u Prvenstvu Splitskog nogometnog saveza, gdje su zauzeli drugo mjesto. 1924. su čak desetorica Hajdukovaca nastupila za reprezentaciju,  jedino im je nedostajao vratar koji je imao talijansko državljanstvo, a pobijedili su reprezentaciju Čehoslovačke rezultatom 2:0.

1926. godine, Ivo Tijardović je u čast 15 godina splitskog velikana izveo operetu „Kraljica baluna“.

Godinu kasnije osvojen je i prvi naslov prvaka. Iduće sezone zauzeli su drugo mjesto, međutim Hajdukov igrač  Ljubomir Benčić je s 9 pogodaka uzeo titulu najboljeg strijelca prvenstva. 1929. stigao je i drugi naslov prvaka.

30-e godine prošlog stoljeća nisu obilježene posebnim Hajdukovim uspjesima, osvojili su tri druga mjesta. 1933. Hajduk ponovno ima najboljeg strijelca, Vladu Kragića koji je iste godine zabio svih 7 golova u pobjedi protiv HAŠK-a 7:1 te je vlasnik 21 pogotka od ukupno 41 koliko ih je u toj sezoni postigao Hajduk. 1935. donosi još jednog  najboljeg strijelca, Lea Lemešića.

Za vrijeme talijanske okupacije, od 1941. do 1943. Hajduk je odbio nastupati u talijanskom prvenstvu te potajno od svibnja 1944. radi na Visu. U rujnu iste godine Hajduk je odigrao utakmicu protiv vojničke reprezentacije Velike Britanije u Bariju gdje ga je podržalo nevjerojatnih 50 000 ljudi.

1946. Hajduk osvaja naslov prvaka Hrvatske,a titulu najboljeg strijelca ponio je Frane Matošić. Dvije sezone kasnije, Matošić je iznova bio najbolji strijelac. U Hajduku je postigao 729 golova u 739 odigranih utakmica i time postao najbolji strijelac splitskog kluba u njegovoj stogodišnjoj povijesti.

1950. godine Hajduk je osvojio naslov prvaka s 10 pobjeda, 8 neodlučenih rezultata i bez ijednog izgubljenog susreta što predstavlja jedinstven slučaj osvajanja titule prvaka na ovim prostorima. U pretposljednjem kolu te sezone, 29. listopada 1950., Hajduk je odigrao susret na Starom placu protiv Crvene Zvezde i pobijedio 2:1, pogocima Vukasa i Brokete. Dan ranije, točnije 28. listopada 1950. godine, osnovana je najstarija navijačka skupina u Europi, slavna Torcida.

Godine 1952., Hajduk ponovno postaje najbolji, osvaja  peti naslov prvaka. Međutim u sezoni 1952/53. Hajduku je zbog velike nepravde izmaknuo još jedan naslov prvaka. Preko zimske pauze, Bijeli su otišli na turneju po Južnoj Americi , ali nadležna tijela u našem nogometu nisu htjela odgoditi utakmice na početku proljetnog dijela sezona zbog čega su u drugi dio sezone startali s veteranima, pričuvama i juniorima. Niti pobjeda u  Beogradu protiv Crvene Zvezde 4:1, nije bila dovoljna za naslov prvaka, naime Hajduk je završio na drugom mjestu sa dva boda manje od Zvezde.

Sezona 1954/55. donosi Bijelima još jedan, u nizu mnogih, naslova prvaka, a najbolji strijelac lige s 20 pogodaka je legendarni Bernard Vukas, a upravo on je 1957. napustio Hajduk i otišao u Bolognu kao jedan od prvih nogometnih profesionalaca s ovih prostora.

Idućih sezona Hajduk je bio na dnu tablice, a u sezoni 1965/66. Hajduku je oduzeto 5 bodova. Tada je, naime, nakon prvih šest kola s jednim bodom zaostatka, Hajduk „poslan“ na dno tablice. Unatoč lošem plasmanu Hajdukovac Petar Nadoveza s 21 golom bio je najbolji strijelac.  1967. Hajduk je osvojio svoj prvi kup, u utakmici u kojoj su pobijedili momčad Sarajeva 2:1. Iduće sezone u klub su stigla dva pojačanja, Miroslav Vardić i Dragan Holcer, a posljednji je postao jedan od najboljih obrambenih igrača u Hajduku ikad. Te iste godine, Hajduk je u Kupu pobjednika kupova odigrao utakmice protiv Tottenhama, u prvoj su utakmici u Splitu izgubili 0:2, a u uzvratu u Londonu 3:4.

1971. započinje osvajanjem titule prvaka koja je dobivena utakmicom u Beogradu protiv Partizana koju su dobili s 4:3, nakon što su nadoknadili 3 gola. Tada je i Petar Nadoveza s 20 pogodaka ponovno postao najbolji golgeter. Iste godine Hajduk je ispao u europskim kupovima od Valencije, ali je osvojio Kup pobijedivši Dinamo 2:1. Iduća sezona donijela je ispadanje od Leeds Uniteda u Kupu kupova. 1973. momčad je preuzeo Tomislav Ivić, a u Kupu prvaka izbacili su islandski Keflavik. U sljedećoj utakmici protiv St. Etiennea slavili su Bijeli 4:1, ali 6.studenog 1974. u uzvratu, nakon produžetaka Hajduk je ispao, izgubivši s 5:1. Iduća sezona bila je jednako bolna za sve navijače, nakon što su Hajdukovci prošli Florianu i Racing White i pobijedili PSV Eindhoven u Splitu s 2:0, u uzvratu su nakon produžetaka ispali porazom od 3:0. 1978. Hajduk je u osmini finala Kupa pobjednika kupova ispao od Atletica iz Madrida, a sezonu kasnije u četvrtfinalu od bečke Austrije nakon izvođenja penala. Već spomenute 1978. Ivić se vratio kao trener u Hajduka i tada je stigla i nova titula prvaka. Osvajanjem tog naslova, Hajduk je napustio Stari plac i 1979. se seli na Poljud. Zborilo se da je „poljudska ljepotica“ najljepši stadion u cijelom svijetu. Prvi nastup na Poljudu zabilježen je pobjedom protiv Trabzonspora, tadašnjeg turskog prvaka, gol za Hajduk iz penala postigao je Boro Primorac. 1980. Hajduk je u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova nakon minimalnog poraza u Hamburgu i promašenog jedanaesterca u Splitu ispao.

U osamdesetim godinama prošlog stoljeća Hajduk nije osvojio niti jedan naslov prvaka, ali je u Kupu tri puta bio najbolji. U sezoni 1981/82. na Poljud je stigao Blaž Slišković, popularni Baka, koji je postao ljubimac navijača. U Kupu UEFA Bijeli su izbacili Sttutgart i Beveren, ali su ispali od Valencije.  U sezoni 1983/84. Hajduk je osvojio Kup pobjedom protiv Crvene Zvezde, a popularni Baka zabio je gol iz kornera. U Kupu UEFA izbacili su Universitateu, Honved i Radnički, a u četvrtfinalu protiv Sparte iz Praga prošli su zahvaljujući golu Bake u 118. minuti. U polufinalu na Poljudu Bijeli su dobili Tottenham 2:1, ali poraz u Londonu od 1:0 koštao ih je prolaska u finale. Iduće sezone, u Kupu UEFA, Hajduk je redom izbacivao Metz, Torino i Dnjepro, ali je zbog lošijeg izvođenja penala ispao od Waregma. Iste sezone, Bijelima je izmakla titula prvaka s 4 boda zaostatka za Sarajevom, ali to nije spriječilo Zlatka Vujovića da postigne 25 zgoditaka i osvoji titulu najboljeg strijelca. 1987. godine u polufinalu Kupa izbacili su Crvenu Zvezdu i u finalu igrali protiv Rijeke, gdje su odlučili jedanaesterci, a proslavio se Zoran Varvodić, koji je svojim obranama donio naslov pobjednika Kupa.

8. svibnja 1991. Hajduk je u Beogradu osvojio Kup pobijedivši Crvenu Zvezdu golom Alena Bokšića. Posljednja utakmica za Hajduk u Prvenstvu Jugoslavije bila je ona odigrana s Proleterom, koju su Bijeli dobili s 3:2.

Krajem veljače 1992. godine, počelo je Prvenstvo Hrvatske, koje je završilo 13. lipnja kada se Hajduk okitio prvim naslovom  Hrvatske. Iduće sezone Splićani osvajaju Hrvatski kup pobjedom protiv Croatije. U sezoni 1993/94. Novaković i Jeličić napustili su Poljud i preselili na Maksimir. U prvom kolu Kupa pobjednika kupova Hajduk je u Ljubljani pobijedio Ajax pogotkom Ivice Moranara, ali su u Amsterdamu izgubili 6:0. Unatoč neuspjehu u Kupu pobjednika kupova, splitski su navijači kao poklon za vjernost dobili titulu prvaka, Hajduk je pobijedio Zagreb pogotkom Zorana Vulića. Iduće sezone Hajduk je osvojio dvostruku krunu, ali se u Ligi prvaka nisu iskazali. Nakon što su pobijedili Legiu i ušli u Ligu prvaka, prošli skupinu pobijedivši Anderlecht i Steauu, u četvrtfinalu su ispali od Ajaxa. 1995. Splićani su igrali kvalifikacije za Ligu prvaka, ali su nažalost ispali od Panathinaikosa. Iste godine Hajduk je tresla financijska kriza, a jedino dobro na Poljud su donijeli kadeti i juniori koji su po treći put osvojili Hrvatsku kup nakon što su u finalu pobijedili Dinamo.

U 2000. godinu Hajduk je izvanrednim igrama uspio nadoknaditi 5 bodova zaostatka za Dinamom iz jesenskog dijela sezone. U kvalifikacijama za Ligu prvaka Bijeli su izbacili Ferencvaros, ali zaustavljeni su nakon poraza od Real Mallorce. Iduće sezone osvojen je Kup. U sezoni 2003/04. Hajduk je proslavio naslov prvaka pobjedom protiv Varteksa na Poljudu. Sezona 2004/05. bila je iznimno važna za splitskog prvoligaša. Sezonu je na klupi Hajduka započeo Ivan Katalinić, ali ga je poraz od Shelbournea u drugom pretkolu Lige prvaka koštao trenerske pozicije. Zamijenio ga je nekadašnji igrač, Mostarac Blaž Slišković koji je u prvom dijelu sezone Hajduka doveo do vodeće pozicije. Na početku proljetnog dijela sezone, u Hajduk je iz zagrebačkog Dinama stigao Niko Kranjčar, a na trenersku klupu sjeda Igor Štimac koji je odveo Hajduka do šestog naslova Hrvatske nakon što su u Splitu „napunili“ mrežu Varteksa sa šest pogodaka. Taj naslov prvaka je posljednji koji je Hajduk osvojio do danas, čak pet godina vitrine splitskog kluba zjape prazne, osim kasnije spomenutog osvojenog Kupa. Ćiro Blažević je iduće sezone došao u Hajduk, međutim ni on nije uspio spasiti Hajduk od ispadanja od Debrecena.

Zbog teške financijske situacije klub se 2008. zamalo našao pred stečajem. Međutim, privatizacija je spasila Hajduk, kupnji dionica odazvali su se brojni navijači, grad Split i bogati poduzetnici. Od tada je Hajduk prvo športsko dioničko društvo u Hrvatskoj.  Iste godine, Hajdukova uprava je dovela Senijada Ibričića koji se u idućih nekoliko sezona pokazao kao neizostavna karika u Hajdukovoj momčadi. Hajdukova desetka je svojim trudom i zalaganjem pridobila Torcidu i postala njenim miljenikom.

U sezoni 2009/10. Hajduk je završio na drugom mjestu sa četiri boda manje od Dinama. Tu sezonu je obilježio vječni derbi između Hajduka i Dinama koji se odigrao 22. veljače 2009. na Poljudu. Stadion je bio prepun, Torcidina koreografija s papelitosima za pamćenje, a pogoci Nikole Kalinića i Senijada Ibričića vratili su Hajduk na prvu poziciju koja nam je ulijevala nadu da možemo do naslova prvaka, ali to se nažalost nije dogodilo. Ipak, ostala je jedna svijetla točka u toj sezoni. U polufinalu Kupa, Bijeli su u Zagrebu sa Dinamom odigrali neriješeno, a popularni Ibro Hajdukovce je 07. travnja 2010. svojim pogotkom pred prepunim Poljudom odveo u finale gdje ih je dočekao dobro raspoloženi Šibenik. Prva utakmica je odigrana u Splitu i završila je pobjedom Hajduka 2:1. Uzvratna utakmica odigrala se 05. svibnja  2010. i Hajduk je deklasirao šibensku momčad pogocima Ante Vukušića i Senijada Ibričića. Bila je to značajna titula koja je stigla u pravo vrijeme, kao poticaj za početak iduće sezone u kojoj Hajduk slavi 100-tu godišnjicu. Na klupi je tada sjedio Stanko Poklepović.

    Špaco je sa Bijelima ušao i u sezonu 2010/11. Ova sezona nosi posebni imperativ i od uprave kluba i od igrača se očekivalo da daju sve od sebe, da klubu za 100-ti rođendan poklone titulu prvaka. U sezonu su Hajdukovci išli više nego dobro, nošeni dobrim igrama Ibre i pogocima Ante Vukušića. U Europsku ligu ušli su nadoknadivši zaostatak iz Bukurešta. Eliminirali su Hajdukovci Dinamo iz Bukurešta, a do pobjede su ih odveli  Ante Vukušić, Mario Brkljača i Marin Tomasov. Deklasirali su i rumunjsku Unireu. Prva utakmica također je odigrana na prepunom Poljudu, uz visoka očekivanja navijača. Poveli su Rumunji, ali je spretni Ibro svojim dvama pogocima vratio Hajduk u igru. Na njegove pogotke nadovezali su se Brkljača i Čop, a u uzvratu u Rumunjskoj Bijeli  su odigrali 1:1. Pogodak za Hajduk zabio je Ante Vukušić. Bijeli su ždrijebom, ušli u skupinu s Anderlechtom, Zenitom i AEK-om. Nakon poraza u Ateni, u Split su stigli Belgijanci. Poljud se po običaju napunio euforičnim navijačima, a približavao se i kraj utakmice. Slutili smo da ćemo podijeliti bodove, no u 95. minuti, samo nekoliko sekundi prije kraja „sinjski dijamant“ je zabio gol, Poljudom se zaorilo i slavilo i svi smo sanjali europsko proljeće. Planove su nam poremetili žestoki Rusi od kojih smo izgubili i u St. Peterburgu i u Splitu, ali i AEK. Što se tiče domaćeg prvenstva, pad forme je zabilježen nakon neriješenog rezultata sa Dinamom na Poljudu. Nakon te utakmice, kola su krenula nizbrdo, kao da to nije ona ista momčad sa početka sezone. U međuvremenu, ispali su Bijeli iz Kupa od Istre 1961, a tada je i Špaco napustio klupu. Do kraja jesenskog dijela sezone Bijele je vodio Goran Vučević koji je preko zimske pauze potpisao službeni ugovor s Hajdukom. Hajdukovci su na zimsku pauzu otišli s pet bodova zaostatka za Dinamom,  prodali su Ibru i Ivana Strinića, ali se kvalitetno pripremaju i vjeruju da u idućih 12 utakmica koliko ih je preostalo do kraja prvenstva mogu sustići Dinamo i osvojiti naslov prvaka.

    13. veljače 2011. godine KN Torcida će pripremiti neviđeni spektakl. Bit će održana i misa u katedrali sv. Duje, a nakon toga Hajduk će odigrati prijateljsku utakmicu s praškom Slavijom. Navečer u 19:11, 100-ti rođendan splitskog kluba obilježit će veličanstveni dekor. Cijela Dalmacija i svi Hajdukovci diljem svijeta slavit će, ispaljivat će se vatrometi, gorjet će bengalke, dugo u noć  pjevat će se hajdučke pjesme, živjet ćemo u nadi da ćemo ove godine osim „zlatnog stoljeća“ slaviti i dugo očekivani naslov prvaka. Bit će to onaj dugo očekivani dan kada će proraditi dalmatinski dišpet, i u svakome od nas, jače nego ikada, kucat će hajdučko srce. Cili Split živit će za Hajduka i za bilu boju…

„Bili su bili vrhovi planina, bila je košulja hajdučkoga sina,…
Bila i plava skladna je boja, to je simbol majstora s mora,…
Ruke ćemo skupa za bile diči, k'o jedno srce za Hajduk ćemo biti,…
Ponos je grada poznat po svitu, i uvik vjeran svom rodnom Splitu,…“

INTERVJU S ANTOM VUKUŠIĆEM

JA:  Iako bi svi željeli da nije tako, Hajduk je u godini u kojoj slavi 100-ti rođendan , u krizi. Prije nego     što je Ibro otišao u Rusiju, blagajna je bila prazna. Da imaš priliku, što bi promijenio, kako bi poboljšao  situaciju u klubu?

ANTE: Istina je, prije nego što je Ibro otišao u Lokomotiv, klub je bio u financijskoj krizi. Ali sva sreća, novac je stigao i sve je u redu. Da imam priliku, ovaj novac od prodaje iskoristio bi na najbolji mogući način, a sada trebamo nastavit tamo gdje smo stali i učiniti sve da budemo prvaci.

JA: Već se duže vrijeme špekulira da bi Barcelona trebala uveličati Hajdukovu slavljeničku godinu. Naime, taj luksuz bi trebao iznositi oko 2 milijuna eura. Bio bi to nezaboravan spektakl, ali zar te novce nije bolje uložiti u kupnju igrača čime će se popuniti rupe na određenim pozicijama?

ANTE: Sigurno da bi se isplatilo uložiti te novce u nekog kvalitetnog igrača, međutim do kraja prvenstva je ostalo još samo 12 utakmica, a i trener je već nekoliko puta izjavio da pojačanja nisu potrebna. Barcelona je jedan od najvećih svjetskih klubova i naravno da bi nam svima bilo drago da jedan takav klub dođe na Poljud, ali meni osobno i ostalim suigračima, pretpostavljam, ne bi smetalo da to bude neki klub, makar i drugoligaš jer je jedino bitno da proslavimo 100-ti rođendan na najbolji mogući način.

JA: Možeš li nam ukratko ispričati kada si se počeo baviti nogometom i gdje si igrao dok nisi došao u Hajduk?

ANTE: Počeo sam trenirati kad mi je bilo 10 godina. Prve sam poteze napravio u sinjskom Junaku, a sa 16 godina došao sam Hajduk. Nakon dolaska u Hajduk, pola godine sam igrao za kadete i pola godine za juniore i nakon toga sam postao prvotimac.

JA: Vjerojatno si i prije nego što si se počeo profesionalno baviti nogometom, bio vjerni navijač Hajduka. Kakav j e osjećaj bio doći na probu u klub za koji navijaš, koji je najveći na ovom području, znajući da imaš priliku postati član tako velikog kluba?

ANTE: Prije nego što sam došao u Hajduk s prijateljima sam često  išao na utakmice Hajduka. Kad sam došao na probu bio sam svjestan da sam u prilici da mi se ispuni san svakog Dalmatinca, da zaigram za Hajduk, ali bio sam opušten i uspio sam.

JA: Iako ti je tek 19 godina, u izvrsnoj si formi. Proigrao si dok je Špaco bio za kormilom Hajduka. Nazabijao si se i trenutno si 1. strijelac Hajduka i HNL-a. Je li ti u planu da postaneš najmlađi strijelac HNL-a u povijesti?

ANTE: Pa u planu mi je i nadam se da me nitko neće prestići. Želim ući u povijest i postati najbolji strijelac, radi sebe, ali i zbog Hajduka koji nije imao najboljeg strijelca od 1992.

JA: Spominju se mnogi europski klubovi koji su zainteresirani za „sinjskog dijamanta“, među kojima su Sevilla, Deportivo, Arsenal. Što misliš o tome?

ANTE: Drago mi je  čuti da se tako veliki klubovi zanimaju za mene, ali što se mene tiče ostao bi u Hajduku cijeli život jer mi je stvarno dobro i ispunila mi se želja da igram na Poljudu.

JA: Da ti se pruži prilika da biraš, u koji bi klub otišao i tko ti je uzor?

ANTE: Da mi se pruži prilika otišao bih u što bolji klub. Zasigurno ne bi otišao u neki klub koji nije u utrci za nastup u Ligi prvaka ili Europskoj ligi. Najradije bih otišao u jedan od klubova Liga 5. A uzor mi je David Villa iz Barcelone.

JA: Koja ti je utakmica najdraža u karijeri?

ANTE: Utakmica protiv Anderlechta kada sam zabio gol u 95. minuti.

JA: Koji ti je životni san?

ANTE: Životni san mi se već ispunio, a to je da postanem nogometaš. Sada želim samo zdravlje i dobar život.

JA: Hajduk je trenutno u zaostatku za Dinamom 5 bodova, Nada umire posljednja i još se nadamo da je ta razlika dostižna i da će kao poklon navijačima stići titula prvaka. Ti najbolje poznaješ situaciju u klubu i što ti se čini je li to moguće bez pojačanja u zimskom prijelaznom roku, jer ipak je jedan od najboljih, Senijad Ibričić napustio Hajduk?

ANTE: Imamo dosta dobrih igrača i sve je moguće. Dolazimo Dinamu u goste na Maksimir i ako ih gore pobijedimo bit ćemo na -2 za njima. A poslije toga nadat ćemo se i čekati Dinamov kiks.

JA: Kakvi su odnosi među igračima, iskazuju li želju za ostankom ili odlaskom iz Hajduka?

ANTE: Odnosi su odlični, ali o ostancima i odlascima ne pričamo puno. Oni koji imaju veliku minutažu zadovoljni su i sigurno žele ostati, a oni koji ne igraju puno, nameću se na treninzima i nadaju se da će dobiti svoju priliku.

JA: Planiraš li se nakon završetka eventualno inozemne karijere vratiti među Bile i svoju karijeru završiti na Poljudu?

ANTE: Da, svoju karijeru planiram završiti na Poljudu, ali isto tako bih želio odigrati i jednu utakmicu za klub u kojem sam započeo karijeru, za sinjskog Junaka.

JA: I što bi za kraj poručio navijačima?

ANTE: Želim im poručiti da nam i dalje ostanu vjerni i da budu uz nas kao i dosad, a mi ćemo im to vratiti svojim trudom, zalaganjem i naravno pobjedama.

Antonela Bašić, 1.d